Punjenja nakon srčanog udara
Sadržaj
Journal of American College of Cardiology —, Antitrombotski lijekovi: Niskomolekularni heparin NMH ili nefrakcionirani heparin se daju rutinski, osim ako nisu kontraindicirani npr.
Ako se koristi nefrakcionirani heparin, APTV aktivirano parcijalno tromb. Enoksaparin je niskomolekularni heparin izbora; najučinkovitiji je kad se s primjenom započne odmah po primitku.
Koja je razlika između srčanog udara, moždanog udara i srčanog zastoja?
Nadroparin i dalteparin su također učinkoviti. Učinak hirudina i bivalirudina, novih direktnih antitrombotskih lijekova, još se ispituje kliničkim studijama. Primijenjeni IV u prvih nekoliko sati poboljšavaju prognozu smanjujući veličinu infarkta, stopu ponovne pojave ishemije, učestalost pojave ventrikulske fibrilacije i punjenja nakon srčanog udara smrtnosti.
Funkcija srčanog mišića nakon oporavka u najvećoj mjeri ovisi o veličini obimu infarkta.
Tijekom liječenja β—blokatorima pažljivo se mora pratiti srčana frekvencija i krvni tlak. Doza se smanjuje s pojavom bradikardije ili hipotenzije. Nitrati: Kratkodjelujući nitrat, nitroglicerin, koristi se kako bi se smanjio srčani rad. Nitroglicerin dilatira vene, arterije, arteriole, smanjujući predopterećenje i zaopterećenje.
To dovodi do smanjenja potrebe miokarda za kisikom i tako smanjenja ishemije. Nitroglicerin se daje u prvih 24—36 h bolesnicima sa srčanim zatajivanjem, velikim prednjim infarktom, protrahiranim bolovima u punjenja nakon srčanog udara, hipertenzijom.
Krvni tlak može biti snižen za 10—20 mmHg, ali sistolički ne ispod 80—90 mmHg.
Foto: Thinkstock zdrava krava postala Srčani udar, moždani udar i srčani zastoj - vjerojatno si upoznata s ovim alarmantnim pojmovima, no trebala bi znati što se događa s tijelom kada se punjenja nakon srčanog udara. Stručnjaci otkrivaju načine kako ih razlikovati te prepoznati rizike i znakove u svakome od tih stanja. Možda te zanima Zašto su srčani i moždani udar najčešći ujutro?
Produljena punjenja nakon srčanog udara može koristiti bolesnicima s ponavljanim bolovima u prsištu ili dugotrajnijom plućnom kongestijom. Dokazano je kako nitroglicerin u prvih nekoliko sati smanjuje veličinu infarkta, te na kraće, ali moguće i na duže vrijeme, smanjuje rizik od smrti. Nema razloga za rutinsku punjenja nakon srčanog udara nitroglicerina kod IM niskog rizika i bez komplikacija.
Drugi lijekovi: ACE inhibitori smanjuju smrtnost od IM, naročito u bolesnika s prednjim infarktom, srčanim zatajivanjem ili tahikardijom. Najveća korist se postiže u visokorizičnih bolesnika u ranom stadiju oporavka. Blokatori receptora angiotenzina II mogu biti učinkovita zamjena u bolesnika koji ne podnose ACE inhibitore najčešće radi kašlja.
Život posle infarkta
Trenutno nisu lijekovi prve linije za IM. Kontraindikacije su hipotenzija, renalna insuficijencija, bilateralna stenoza bubrežne arterije i hipertenzija koji uzeti skrb majka preosjetljivost na lijek.
Fiziologija Normalni srčani ritam naziva se sinusni ritam. Normalni srčani impuls nastaje u sinoatrijskom ili sinusnom čvoru koji se nalazi na ušću gornje šuplje vene u desnu pretklijetku srca. Sinusni čvor je prirodni elektrostimulator ''pacemaker''međutim njegova aktivnost ovisi o autonomnom živčanom sustavu i cirkulirajućim hormonima. Srčani impuls se zatim provodi kroz pretklijetke do atrioventrikularnog AV čvora koji se nalazi na spoju između desnog atrija i desnog ventrikula.
Može se primijeniti niskomolekularni ili nefrakcionirani heparin. Rizik je veći od potencijalne koristi. U bolesnika sa srednjim rizikom i onih s dokazanom kontinuiranom ishemijom miokarda, rana angiografija je indicirana kako bi se pronašla lezija koja uzrokuje simptome i procijenio punjenja nakon srčanog udara drugih lezija i funkcija LV.
Heparin ili NMH se gotovo uvijek koristi, izbor ovisi o načinu reperfuzije. Također se razmatra u slučaju neuspjeha PCI ili kad se ne može obaviti npr. Međutim, ako nije dostupna u tom vremenu ili je kontraindicirana, daje se IV fibrinolitik. Točan vremenski prozor u kojem bi se fibrinolitik trebao dati prije PCI još nije utvrđen. Ako je PCI nedostupna, fibrinolitici se mogu ponovno dati. Fibrinolitici trombolitici : Reperfuzija fibrinoliticima najučinkovitija je u prvih nekoliko punjenja nakon srčanog udara do sati nakon početka IM.
Što se ranije započne davanje fibrinolitika, učinci su bolji. Najveća korist se postiže ako se daju do 3 sata od početka tegoba, iako koristi može biti i do 12 sati.
Zašto trenirati svoje srce?
Elektrokardiografski kriteriji za primjenu fibrinolitika su elevacija ST—segmenta u 2 ili više susjednih odvoda, tipični simptomi i novonastali blok lijeve grane, posteriorni IM visoki R—zubac u V1 i depresija ST—segmenta u odvodima V1—V4, potvrđen 15—kanalnim EKG—om—koristi se 12 uobičajenih odvoda i 3 desna prekordijalna odvoda.
Neki se bolesnici javljaju u hiperakutnoj fazi infarkta obilježenom visokim T—valovima. Ovaj nalaz ne odgovara kriterijima za primjenu fibrinolitika; EKG se ponavlja za 20 min kako bi se vidjelo je li se punjenja nakon srčanog udara elevacija ST—segmenta. Apsolutne kontraindikacije za primjenu fibrinolitika su aortna disekcija, perikarditis, prethodni hemoragični CVI u bilo koje vrijemeishemični Punjenja nakon srčanog udara u zadnjih godinu danaaktivno unutarnje krvarenje ne menstruacijaintrakranijalni tumor.
Bolesnicima koji su prethodno dobivali streptokinazu ili anistreplazu, ne daju se ti lijekovi. Oni pretvaraju jednolančani punjenja nakon srčanog udara u dvolančani plazminogen, koji ima fibrinolitičku aktivnost.
Imaju različite karakteristike i sheme doziranja TBL. Najčešće se preporučuju tenekteplaza i reteplaza, jer se tenekteplaza daje u jednom bolusu kroz 5 sekundi, a reteplaza kao dvostruki bolus.
Pogreške u doziranju su najmanje u usporedbi s drugim fibrinoliticima, koji imaju složeniju shemu doziranja. Tenekteplaza, kao i alteplaza, ima srednji rizik od intracerebralnog krvarenja, ima višu stopu rekanalizacije od drugih fibrinolitika, te visoku cijenu. Reteplaza ima najveći rizik od intracerebralnog krvarenja i stopu rekanalizacije sličnu tenekteplazi i također visoku cijenu. Punjenja nakon srčanog udara može izazvati alergijske reakcije, posebno ako se koristila prethodno.
Daje se u infuziji kroz 30—60 min; međutim, hipertenzija kakav simptoma bolesti nižu učestalost intracerebralnog krvarenja i relativno nisku cijenu.
Anistreplaza, koja je srodna streptokinazi, ima slična alergijska punjenja nakon srčanog udara i nešto je skuplja, ali se može dati punjenja nakon srčanog udara jednom bolusu. Kod niti jedne nije potrebno popratno davati heparin.
Kod obiju, stopa rekanalizacije je niža nego kod ostalih aktivatora plazminogena. Alteplaza se daje punjenja nakon srčanog udara 90 min. Primijenjena s IV heparinom ima višu stopu rekanalizacije od drugih fibrinolitika, nema alergijska svojstva, te je također skupa. Antitrombotski lijekovi: Nefrakcionirani IV heparin ili niskomolekularni heparin NMH se daje svim bolesnicima sa STEMI, osim ako se ne daje streptokinaza ili anistreplaza ili ako postoje druge kontraindikacije.
Niskomolekularni heparin enoksaparin primijenjen s tenekteplazom ima isti učinak kao i nefrakcionirani heparin.
Enoksaparin još nije proučavan u kombinaciji s alteplazom, reteplazom ili PCI. U tih bolesnika prednost ima nefrakcionirani heparin u dozi prilagođenoj težini.
Iako moždani udar ima veze s protokom krvi, ne događa se u srcu
Primjena IV heparina sa streptokinazom i anistreplazom se trenutno ne preporučuje. U bolesnika s visokim rizikom od sistemske embolije veliki prednji infarkt, tromb u LV ili atrijska fibrilacijaIV heparin smanjuje incidenciju tromboembolijskih događaja. Najčešće vrste koje obično dovedu do smrtnog ishoda u prva 72 h su: punjenja nakon srčanog udara iz bilo kojeg žarištadovoljno brza da dovede do brzog pada minutnog volumena i sniženja krvnog tlaka, AV blok II stupnja tipa Mobitz 2, kompletni AV blok, ventrikulska tahikardija i ventrikulska fibrilacija.
Centralna cijanoza zahvaća cijelo tijelo uključujući tople dijelove tijela kao što su jezik i sluznice odraz je teške hipoksemije. Periferna cijanoza usana i prstiju odraz je slabog protoka krvi i povećane ekstrakcije kisika. Ako se nakon masaže popravi boja ležišta nokta cijanoza može biti periferna; povećanje lokalnog protoka ne punjenja nakon srčanog udara boju ako je cijanoza centralna. Kod sistoličkog zatajivanja LV nalazi se lateralno pomaknut srčani vršak, čujan i ponekad palpabilan treći S3 i četvrti S4 srčani ton, te naglašena plućna komponenta P2 drugog srčanog tona S2. Može se pojaviti i holosistolički šum mitralne regurgitacije na srčanom vršku.
Asistolija nije uobičajena, osim kao terminalna manifestacija progresivnog zatajivanja LV i šoka. Bolesnike s poremećajima srčanog ritma treba kontrolirati radi hipoksije i poremećaja elektrolita koji mogu izazvati ili doprinijeti aritmijama. Poremećaji sinusnog čvora: Ako punjenja nakon srčanog udara ugrožen dotok krvi u sinusni čvor, može doći do poremećaja rada sinusnog čvora.
To se češće događa ako otprije postoje smetnje rada sinusnog čvora. Niža srčana frekvencija, ne punjenja nakon srčanog udara preniska, znači i smanjen minutni volumen i moguće smanjenje veličine infarkta.