ACE-INHIBITORI

Liječenje hipertenzije učinak na potentnost

Osim toga stariji bolesnici često pokazuju očuvanu istisnu frakciju lijeve klijetke, čime je još teža odluka za početak terapije β-B.

Glavni čimbenici rizika za kardiovaskularni pobol i smrtnost jesu dislipidemija, arterijska hipertenzija i dijabetes. Ti čimbenici rizika često se grupiraju pa zajedno uz pretilost visceralnoga tipa čine sindrom koji se naziva metaboličkim sindromom. Recentnije spoznaje govore u prilog tomu da postoji uska povezanost između arterijske hipertenzije i dislipidemije, ali i obratno, neovisno o dijabetesu.

DOKTORI UPOZORAVAJU - EVO ŠTA SE DEŠAVA UKOLIKO VAM JE DUGO ZAPUŠEN NOS!

Klinički to znači da je osobama koje se liječe od arterijske hipertenzije svakako potrebno provjeriti lipidogram, ali vrijedi i obratno. Dislipidemija i arterijska hipertenzija dijele neke zajedničke patofiziološke mehanizme pa se liječenjem jednoga čimbenika modificira i drugi.

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima ACE-inhibitori su lijekovi koji se koriste prvenstveno za liječenje arterijske hipertenzije i kongestivnog zatajenja srca. Zbog svojih višestruko pozitivnih kliničkih efekata na kardiovaskularni sistem za njih se može reći da su  postali prvi izbor lijeka za liječenje hipertenzije. Prvi ACE-inhibitor otkriven je u zmijskom otrovu brazilske zmije Bothrops jararaca. Iz otrova te zmije izoliran je teprotid iz kojeg je QSAR modifikacijom dobiven kaptopril.

Optimalni učinak postiže se adekvatnim liječenjem obaju čimbenika rizika. Kamen temeljac liječenja dislipidemije jesu statini koji liječenje hipertenzije učinak na potentnost učinkoviti uz nuspojave slične placebu. Budući da je arterijskoj hipertenziji često pridružena i kronična bubrežna bolest KBBliječenje dislipidemije u tih bolesnika ima također, neka pravila.

Literatura Klinička primjena lacidipina Sistolički krvni tlak kod hipertenzivnih osoba naročito intenzivno raste u opterećenju, međutim, primjenom lacidipina sprečavaju se hipertenzivna oštećenja, posebno središnjeg živčanog sustava. Većini bolesnika za postizanje učinka bila je dostatna doza od 4 mg. Primjenom doze od 1, 2, 4 i 6 mg kod hipertenzivnih bolesnika tijekom mjesec dana pokazalo se da je početna doza 2 mg, koja je dovela do prosječnog pada tlaka 24 sata nakon posljednje doze od 17,7 mmHg sistolički tlak i 12,3 mmHg dijastolički tlak.

Dislipidemiju u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću treba liječiti uz adekvatnu modifikaciju doze potentnih statina koji su danas na raspolaganju. Ključne riječi:.